Italijanski naučnici eksperimentišu sa tehnikama koje bi mogle da zamene (otrovne) pesticide napravama koje emituju zvuk i mirise koji ometaju razmnožavanje biljnih štetočina.Ovo proučavanje, koje su obavili istraživači fondacije Edmund Mah u Italiji, u okviru projekta PURE (Čisto) Evropske unije, jedan je od nekolicine koji se bave uvođenjem zaštite poljoprivrednih proizvoda, koja manje šteti okolini.
Italijansko proučavanje usmerilo se na dve glavne štetočine koje napadaju grožđe – evropskog grožđanog moljca (Lobesia motrana) i cvrčka Scaphoideus titanus. To su glavne pretnje evropskoj industriji vina. Dosadašnja proučavanja su pokazala da određeni zvuci i neki mirisi koji podsećaju na feromone mogu da poremete razmnožavanje ovih insekata, smanjujući time štetu koju oni nanose plodovima. Istraživači se nadaju da te metode mogu da povećaju prinose a bez štetnih efekata koje imaju pesticidi.
Još jedno proučavanje koje je u toku, takođe u okviru projekta EU, istražuje obrađena polja u blizini Pize kako bi utvrdili kako prirodna okolina utiče na prinos poljoprivrednih kulture. Istraživači ukazuju da poluprirodno okruženje koje se graniči sa obrađenim poljima dopinosi povećanju broja korisnih insekata kao što su oprašivači i grabljivci i tako povećava prinose. Istraživači se nadaju da će još povećati taj korisni uticaj.
U proučavanju objavljenom u časopisu Naturwissenschaften istraživači su razmotrili i druge načine na koji priroda može da utiče na populacije poljoprivrednih štetočine. Oni su utvrdili da na evropskog grožđanog moljca značajno utiče klima, na pomalo neočekivan način: toplije oblasti su pogodne za razvoj moljčanih parazita koji ometaju razmnožavanje moljaca, a time smanjujuii štetu koju nanose vinogradima. Pošto šteta koju moljci nanesu vinovoj lozi čini ovu podložnijom gljivičnim infekcijama, onda je efekat toplote još značajniji.
Istraživači Univerziteta Burgundije i instituta INRA iz Bordoa sakupili su i ispitali larve moljaca iz šest francuskih oblasti u kojima se gaji vinova loza: Alzasa, Akvitanije, Burgonje, Šampanje-Ardena, Rone-Alpa i Provanse-Alpa-Azurne obale. Analizirali su larve i parazite koje eventualno nose.
Utvrđeno je da su larve iz južnih krajeva imale znatno više parazita neo oni iz severnih. Ti paraziti su ometali njihov razvoj. Po rečima vođe ovog istraživanja, Fani Fogelvajt, ovakva proučavanja mogu da pomognu da se na prirodan način izborimo protiv štetočina, tako što ciljano utičemo na mehanizme njihovog razvoja i rasta.
Veoma je bitno da se pronađu zamene za pesticide, pogotovo danas kad populacije insekata oprašivača širom sveta opadaju, velikim delom zbog toksičnog efekta hemijskih pesticida.
Poslednjih godina naučnici su posebno upozoravali na klasu pesticida poznatu kao neonikotiniamidi. Kada se tim pesticidima obloži seme, biljka koja raste upije hemikaliju i cela postaje toksična. To znači da ća pored štetočina, od tih biljaka stradati i insekti oprašivači, pa i ptice koje se hrane tim biljkama!
Procenjuje se da su neonikotiniamidi 6000 puta otrovniji od starih hemikalija. Prema jednom skorašnjem međunarodnom istraživanju, zaključeno je da neonikotinamidi uništavaju globalni ekosistem i populacije pčela! Autori ovog istraživanja u pozoravaju da je pretnja od neonikotinamida na globalnom nivou jednaka onoj koju je svojevremeno predstavljao DDT (koji je izbačen iz upotrebe).
Izvori:
www.youris.com
www.sciencedaily.com