Glog je jedna od najvrednijih i najdelotvornijih lekovitih biljaka za srce. Glog jača ireguliše rad srca. Pored toga, glog se od davnina upotrebljava kao prirodni lek za regulaciju krvnog pritiska, jer ne samo da može sniziti povišeni krvni pritisak, nego i podići nizak u slučajevima oslabljenog srčanog mišića. Dobar je u lečenju oštećenog srčanog mišića u starosti, kod upale srčanog mišića, blagotvorno deluje u lečenju zakrečenja krvnih sudova i dobar jeprirodni lek protiv angine pectoris. Drugim rečima blagotvorno deluje protiv svih srčanih oboljenja. Glog isto tako ima pozitivan učinak na smirenje nervnog sistema.Cvet i list mogu da pomognu u lečenju nervoze, nesanice, gušenja, srčanih problema, protiv visokog krvnog pritiska. Takođe, pomažu kod grčenja materice i tonusa creva , onima sa slabim nervima i ženama u predmenopauzi i u menopauzi.
Dokazano je da glog zaista povećava snagu srčanog mišića, poboljšava provodljivost impulsa i smiruje lupanje srca. Dobri rezultati su postignuti i kod mladih ljudi, posebno kod srčanih nervoza.
Glog raste po ogoljenim, kamenitim i suvim mestima. Da bi se sačuvala njegova lekovita svojstva, važno je znati šta, kako i kada brati. Do cvetova se dolazi kad je u cvatu polovina otvorena, a druga polovina još u pupoljku. Treba uzbrati cele cvasti isključivo po suvom vremenu, još bolje ako je sunčan dan i staviti ih u korpe. U što tanjem sloju zatim ih sušiti na promaji i ne prevrtati da se ne bi izlomile. Osušen cvet mora da se čuva dobro zapakovan. List se bere mlad i suši kao i cvet, dok se plodovi ubiraju kad su potpuno zreli.Plodovi su crvene boje i beru se u kasno leto kada su potpuno zreli (krajem septembra).
Glog je, inače, trnovit, razgranat i otporan grm koji raste do četiri metra. Listovi su podeljeni u tri do pet režnjeva i po obodu testerasti, a cvetovi beli, ređe malo ružičasti sakupljeni u mirisne cvasti slične štitu. Ističe se mnoštvom prašnika crvene boje. Plod je okruglasta i malo duguljasta crvena, mesnata koštunica sa jednom do tri semenke. U gloginjama ima masnog ulja, šećera, limunske, vinske i drugih kiselina, dok kora sadrži alkaloide.
Za glog postoje i druga manje poznata imena kao što su beli glog, bela drača, beli trn, glogovka, oštri trn, pasji trn, čobančica… Na našim prostorima najrasprostranjeniji je beli glog, u čijem se plodu nalazi samo jedna semenka. Njegov cvet i list najčešće se beru i prodaju pod imenom crvenog gloga. U svetu, kao što se zna, ljudi se poslednjih decenija okreću prirodnim putevima izlečenja, a tu je, čini se, glog postao nezaobilazan.