Šargarepa vodi poreklo iz Azije. U XII veku šargarepa je doprla do Španije, odakle je prenesena u Italiju. U XV veku se kultivisala od Južne Evrope do Holandije i Engleske. Sve do XIX veka koristila se žuta šargarepa. U drugoj polovini XIX veka, poznati francuski selekcioner Anri Vilmoren je putem selekcije i stvaranja blagotvornih uslova gajenja, pretvorio biljku u sočnu, veoma slatku narandžasto-kiselu krtolu.
Šargarepa je dvogodišnja biljka. Poznate sorte su: pariska, tupa crvena, mesečarka, amsterdamska… Šargarepa u sebi sadrži dosta ugljenih hidrata, provitamina A, B1, B2, C i E. U zavisnosti od sorte, koren šargarepe može biti različitog oblika, velićine i boje. Šargarepa je korisno i zdravo povrće, pre svega zbog visokog sadržaja beta karotena koji joj i daje narandžastu boju. To je susptanca iz koje nastaje veoma važan vitamin A. Vitamin A je odgovoran za zdravu kožu, naročito suvu, kao i lomljive nokte i kosu, za zdravu funkciju kože i sluznica, pomaže dobar vid. Povećava imunitet i jača srce. Blagotvorno deluje na rad jetre. Kaša od kuvane šargarepe sjajno je sredstvo protiv zatvora. Intezivno se koristi i u kozmetici.Narandžasta boja korena potiče od biljnih pigmenata – karotina i ksantofila. Karotinpoboljšava funkciju polnih žlezda vršeći odličan uticaj na stvaranje seksualnih hormona, te pomaže kod impotencije. Šargarepa pomaže prečišćavanju tela, a pomažu i u lečenju respiratornih organa. Šargarepa je blagotvorna i za kožu i za žlezde, a ženama pomaže i kod menstrualnih tegoba. Karotin se u crevima, pretvara u vitamin A, samo u kombinaciji sa biljnim masnoćama u ishrani (npr. maslinovim uljem) Karoten iz šargarepe najbolje se koristi ako se ona narenda ili isecka uz malu količinu hladno ceđenog ulja.
Šargarepa se koristi u ishrani sveža, u vidu salate ili soka, kuvana, dinstana, u spravljenju raznih jela i konzervisana. Pogodna je za ishranu dece, zdravih i bolesnih ljudi. Treba znati da se kuvanjem, dinstanjem menja glihemijski (G.I.) ili slatki indeks. G.I. indeks predstavlja brzinu kojom raste nivo šećera u krvi posle konzumacije određene vrste hrane, odnosno, to je brzina porasta insulina u krvi posle uzimanja određenih namirnica. Dakle, kuvanjem šargarepa dobija karakteristike šećera. Konzumiranjem kuvane šargarepe ili drugog korenastog povrća (celer, paškanat…), vremenom se iscrpljuje pankreas i dolazi do porasta telesne težine.
Lišće šargarepe je bogatije hranljivim i biološko vrednim sastojcima od korena. Čaj od suvog lista pomaže kod oboljenja spoljašnjih i unutrašnjih hemoroida.
Čaj od semena šargarepe (ili prašak od usitnjenog semena) upotrebljava se kod kamena žuči ili bubrega.
Sirova šargarepa znatno snižava nivo holesterola u krvi. Prema jednoj studiji naučnika, ako se jede 200g sirove šargarepe (oko 2-3 korena srednje veličine) svakog drugog jutra za doručak (mesec dana), holesterol se snižava za 10%. Šargarepa pomaže u zaštiti od tumora, naročito tumora pluća kod pušača. Sok od sveže šargarepe sprečava upalu krajnika i stvaranje polipa, ”čisti” krv, vrši detoksikaciju organizma, sprečava opstipaciju i hemoroide. Šargarepa i njen sok se primenjuje protiv kamenca u bešici i žučnoj kesici (po 1 kašika 3-4 puta na dan tokom 4 mjeseca), infarkta miokarda (u prvim danima), za trudnice, protiv malokrvnosti kod dece, za očuvanje i poboljšanje oštrine vida.