Vitamin D ili kalciferol je supstanca rastvorljiva u mastima. On se javlja u dva različita hemijska oblika:
Vitamin D3 koji se prirodno proizvodi u telu čoveka i kod životinja, naročito riba. Nalazi se u jetri. Pod uticajem sunca, sintetizuje se ispod kože pomoću jednog derivata holesterola (7-dehidroholesterol).
Vitamin D2 koji se veštački dobija u laboratoriji. On se koristi za obogaćivanje namirnica vitaminom D i u farmaceutskim preparatima.
Veći deo vitamina D u našem krvotoku sintetizovan je putem kože. Prema tome, ako smo bar malo izloženi suncu, unošenje ovog vitamina hranom i nije neophodno.
Vitamin D olakšava apsorpciju kalcijuma u crevima i doprinosi okoštavanju. Nedostatak vitamina D u organizmu dovodi do omekšavanja i deformacije kostiju, koje više ne mogu da izdrže težinu tela. Ta bolest se zove rahitis.
Najveći spoljni izvor vitamina D je jetra ribe. Meso ribe i drugih životinja, mleko, maslac i jaja takodje sadrže vitamin D, ali u malim količinama. U svakom slučaju, dodatno uzimanje vitamina D oralnim putem je neophodno samo kada je nemoguće izlagati se suncu.
Pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka u modi je bilo obogaćivanje dečje hrane vitaminom D. Takva praksa je izazvala preterano unošenje vitamina D, što je dovodilo do kalcifikacije bubrega i srca, a bilo je i nekoliko smrtnih slučajeva.
Četiri puta veća doza od normalne dnevne potrebe je otrovna. Ovaj vitamin je “opasan” i možda ga zato malo ima u prirodi. Ako smo svakog dana bar malo izloženi suncu, organizam proizvodi neophodnu količinu i tako nema opasnosti od predoziranja.