Konzumiranje alkoholnih pića više godina, posebno ako je to više od neke uobičajene doze, obavezno dovodi do oštećenja pojedinih organa kod konzumenta.
Neki put spoljni izgled osobe može da otkrije da se radi o alkoholičaru. To su obično neuredne, higijenski zapuštene osobe sa izraženim kapilarima na obrazima i nosu, sa mutnim, suznim, često zakrvavljenim očima.
Organi koji su najčešće oštećeni su: želudac, creva, jetra, gušterača, mozak, nervi.
Želudac je organ u kome se započinje varenje hrane. Alkohol stimuliše preterano lučenje hlorovodonične (HCl) želudačne kiseline. Visok nivo ove kiseline i sam alkohol, oštećuje, nagriza želudačnu sluzokožu. To izaziva nastanak upale sluzokože želuca (gastritisa i čira na želucu (ulkusa).
Creva su organ u kome se nastavlja i dovršava varenje hrane. I ovde alkohol izaziva upalu sluzokože creva, što onemogućava normalno funkcionisanje. Posledica toga je nemogućnost preuzimanja hranljivih materija i vitamina iz hrane, što dovodi do gubitka u težini i opšteg propadanja.
Jetra je jedan od najvažnijih organa u čovekovom organizmu. Većina materija koje iz creva prelaze u krv prolaze kroz jetru radi dalje hemijske obrade. Da bi se zadovoljile potrebe organizma, zdrava jetra funkcioniše sa 1/3 svojih mogućnosti. To praktično znači da kada je oštećeno 2/3 tkiva jetre, ona još uvek može da zadovolji potrebe organizma, a laboratorijski nalazi krvi još uvek pokazuju relativno normalne vrednosti. Kada je oštećena i poslednja trećina jetre, tek će tada laboratorijske analize pokazati loše rezultate.
Prvi stadijum oštećenja jetre je alkoholna hepatoza. Dolazi do nagomilavanja masti u jetri i tada dolazi do njenog uvećanja. Nalazi se ispod desnog rebarnog luka i kada je zdrava ne može se napipati. Međutim, kada dođe do ove bolesti pregledom lekari je mogu napipati. Ovo oštećenje može da se sanira ako se potpuno prekine sa konzumiranjem alkohola i preduzme odgovarajuće lečenje. Ako se nastavi sa pijenjem, dolazi do ciroze jetre. Ovo oštećenje je neizlečivo. Jetrine ćelije izumiru i smanjuje se veličina jetre. Ova bolest postepeno dovodi do smrti.
Gušterača (pankreas) kao važan organ za varenje služi za održavanje normalne koncentracije šećera u krvi. Kod ljudi koji mnogo piju ovaj organ često biva oštećen, a kao posledica može da se javi šećerna bolest, pa čak i smrtni ishod.
Mozak – predstavlja “centralni kompjuter” organizma.
Čovek se rađa sa 7 do 10 milijardi nervnih ćelija koje grade mozak i kičmenu moždinu. To je zaliha za ceo život. Nervne ćelije za razliku od ćelija svih ostalih organa čovekovog organizma su jedine koje se ne mogu obnavljati. Utvrđeno je da alkohol oštećuje i uništava ćelije mozga, a pošto se one ne dele njihov broj se godinama smanjuje. Gubitak nervnih ćelija mozga dovodi do teške bolesti, izlapelosti (demencije) koja kod ljudi koji mnogo piju može da nastupi već posle tridesete godine života.
Nervi – skoro 90 % alkoholičara ispoljava znake upale živaca (polineuritis). Prvi znaci se ispoljavaju na rukama i nogama. Javlja se trnjenje, bol, brži zamor, gubitak snage, grčevi u mišićima nogu. Kasnije se javlja podrhtavanje prstiju ruku zbog čega neki put alkoholičar veći deo prve jutarnje čašice prospe. U uznapredovanom stadijumu može da nastupi delimična ili potpuna oduzetost pojedinih mišića. Ako su zahvaćeni mišići nogu alkoholičar veoma teško hoda. Manja količina alkohola i kraći staž u konzumiranju kod mladog organizma može da izazove veoma teške upale živaca. Pored telesnih oštećenja, zbog velike količine korišćenih alkohola javljaju se psihički poremećaji. Štetno dejstvo alkohola na mozak dovodi do teških psihičkih poremećaja za čije saniranje je potrebno bolničko lečenje u psihijatrijskim ustanovama.
Najčešće se javljaju ove bolesti:
a) Delirijum tremens – alkoholno ludilo. Javlja se kod osoba koje više godina piju, pretežno žestoka pića. Nekoliko dana ranije mogu se javiti neodređeni simptomi koji stručnjacima ukazuju da može doći do ludila. Osoba se oseća malaksalo, ima pojačano znojenje, povišeni pritisak, psihički je napeta, neraspoložena i sve ove pojave prati nesanica. Kad nastupi delirijum, to za okolinu deluje zastrašujuće, pogotovo noću kada su simptomi najizraženiji. Pacijent oseća strah i ne može da zaspi. Ne zna koji je dan, mesec, godina, gde se nalazi, ali zna ko je on. Najčešće deluje uplašeno i zbunjeno, ali je moguće i agresivno ponašanje prema okolini. Uz bolničko lečenje i adekvatne lekove ovo stanje traje do deset dana. Ponovno propijanje i javljanje ovog stanja dovodi do trajnijih i ozbiljnijih oštećenja mozga.
b) Izlapelost (demencija) – nastaje zbog direktnog štetnog dejstva alkohola na ćelije mozga i njihovog izumiranja. Ova pojava se normalno javlja tokom starenja, ali kod alkoholičara je mnogo ubrzanija i intenzivnija. Glavna karakteristika ove bolesti je problem pamćenja. Osoba se ne seća događaja od pre nekoliko dana, sadržaja razgovora, poslova koje je radila. Teško se priseća naziva predmeta koje svakodnevno koristi. S obzirom da zaboravlja šta je nekome pričao jednu istu stvar ponovo priča jednoj istoj osobi 3-4 puta, šale ne shvata i sve prihvata bukvalno. U podmakloj fazi ove bolesti, bolesnici nisu u stanju da vode računa o sebi, ne mogu da kontrolišu svoje fiziološke potrebe, čak ne priznaju ni svoje najbliže. Nastala oštećenja mozga su konačna. Uz apstiniranje od alkohola i odgovarajuće lečenje proces propadanja može da se uspori, ali ne i da se zaustavi.
c) Alkoholna padavica je još jedna bolest koja nastaje zbog oštećenja ćelija mozga. Bolest se ispoljava u napadima koji su dramatični i za pacijente i za okolinu. Napad počinje gubitkom svesti, zbog čega pacijent pada ničice. Prilikom pada može ozbiljnije da se povredi. Zatim nastupa ukočenost celog organizma, koju smenjuje faza grčeva. Pacijent se trza, može da se pojavi pena na ustima sa tragovima krvi, zbog ugriza jezika. Obično se pacijent umokri. Posle pada koji relativno kratko traje, pacijent je zbunjen, pospan i ne zna šta se sa njim desilo. Ničega se ne seća iz perioda napada.