Od svih sisara, ljudsko mleko sadrži najmanje belančevina i najmanji odnos kazeina i surutke.
Kakva je razlika između kravljeg i ljudskog mleka? Mleko je složena smesa koja sadrži belančevine, masnoće, laktozu, vitamine, minerale i ostale biološke činioce – enzime, hormone i imunoglobuline. Kravlje mleko se prilično razlikuje od ljudskog. Iako je po sadržaju masnoća slično ljudskom, sadrži skoro četiri puta više belančevina (3,5 g/dl kod krave i 0,9 g/dl kod čoveka).Oba mleka sadrže dve vrste belančevina – kazein i surutku. Kravlje mleko se sastoji od 82% kazeina i 18% surutke, dok je ljudsko uglavnom od surutke. Sadržaj kazeina u ljudskom mleku je otprilike 20%, a ovaj procenat se prilikom dojenja može povećati do 45%.
Ljudski kazein se po svom sastavu razlikuje od kravljeg – sadrži manje kalcijuma i fosfora. Ova razlika dovodi do lakše svarljivog zgrušavanja koje ljudski kazein stvara u želucu. Zašto je to bitno?
U goveđem organizmu stvara se svarljiv enzim – renin, koji zgrušava velike molekule belančevina i omogućava im lagani ulazak u sistem teleta koje sisa. Pošto ljudsko telo ne dobija takvu „pomoć“ pri varenju, u tanko crevo dospeva velika količina kazeina, koja se apsorbuje, a ne biva dobro svarena. Ovo nepotpuno varenje može prouzrokovati probleme.
Da li ste znali?
Kravlje mleko u ishrani male dece nosi i nekoliko „rizika“, uključujući preusmeravanje krvi iz creva i želuca, kao i nedostatak bakra i cinka. Iako je koncentracija cinka u kravljem mleku veća nego u ljudskom, cink iz ljudskog mleka se lakše apsorbuje u poređenju sa cinkom iz kravljeg mleka ili mleka u prahu za odojčad.
Zašto su cink i bakar važni?
Cink je neophodan za funkcionisanje žlezde prostate, razvoj organa za reprodukciju, za sintezu belančevina, za stvaranje kolagena (vezivnog tkiva) i pravilnu funkciju imunog sistema.
Od svojih mnogobrojnih funkcija, bakar pomaže u izgradnji kostiju, sintezi hemoglobina (nalazi se u crvenim krvnim zrncima i služi za prenos kiseonika) i sazrevanju crvenih krvnih zrnaca. Zajedno sa cinkom i vitaminom C, bakar učestvuje u izgradnji elastina koji čini jednu vrstu vezivnog tkiva. Pravilno apsorbovanje cinka i bakra je veoma važno za očuvanje dobrog zdravlja. Ipak, treba još nešto uzeti u obzir:
„Američka akademija za pedijatriju“ smatra da kravlje mleko nije najadekvatnija ishrana za odojčad, zbog velikog sadržaja natrijuma, kalijuma i belančevina, vrlo malo gvožđa i linoleinske kiseline, kao i nedovoljne količine C i E vitamina. Zbog toga, kao i zbog ostalih potencijalno štetnih posledica ranog konzumiranja kravljeg mleka, preporučuje da se deci mlađoj od godinu dana uopšte ne daje kravlje mleko (punomasno, delimično obrano i obrano), kao ni proizvodi od punomasnog kravljeg mleka.
Predstavnici ove institucije, između ostalog, tvrde: „U poslednjih sedam godina, naučne studije su pokazale da je za stariju odojčad teže obezbediti pravilnu ishranu, ako je majčino mleko bilo zamenjeno punomasnim kravljim mlekom ili mlekom u prahu obogaćenim dodatkom gvožđa. Uobičajenim unosom čvrstih namirnica stanje se neće poboljšati, samo će doprineti ukupnom nedostatku, naročito gvožđa, kalijuma, hlora i belančevina u dečjoj ishrani (…) Nedavna istraživanja u prilog tome navode da nedostatak gvožđa u ranom detinjstvu može prouzrokovati dugotrajne promene u ponašanju, koje se nekada ne mogu popraviti ni dodavanjem gvožđa u ishranu.“
Na putu ka razvoju dijabetesa?
Nekoliko najnovijih studija ukazuje da prerano korišćenje kravljeg mleka predstavlja značajan faktor rizika u razvoju dijabetesa tipa 1 (IDDM) tj. zavisnosti od insulina ili juvenilnog (mladalačkog) dijabetesa.
Mnogi poznati istraživači su ubeđeni da belančevine kravljeg mleka mogu izgraditi mehanizam koji trajno uništava sopstvene beta ćelije koje proizvode insulin u pankreasu. Nedavna kanadska naučna studija govori o snažnoj zavisnosti ranog korišćenja kravljeg mleka i razvoja dijabetesa tipa 1. U drugom istraživanju, svako od 142 deteta sa juvenilnim dijabetesom imalo je povišenu koncentraciju serumskih antitela prema kravljoj surutki. To znači da je u njihovom telu belančevina predstavljala uljeza, protiv kojeg su stvarana antitela.
Kako u telu nastaje tako drastična reakcija? U beta ćelijama koje stvaraju insulin u pankreasu, nalazi se peptidni lanac sa sedamnaest aminokiselina, koji je skoro identičan peptidnom lancu sa sedamnaest aminokiselina, koje se nalaze u kravljem mleku.
Neočekivani kontraudarac
Organizam pojedine dece prepoznaje peptidni lanac aminokiselina u mleku kao ugrožavajući patogen ili antigen belančevinu protiv koje stvaraju antitela. Ta ista antitela, zatim, neočekivano napadaju ne samo belančevinu surutke, nego i beta ćelije koje proizvode insulin u dečjem pankreasu i zauvek uništavaju njihovu sposobnost da stvaraju za život neophodni insulin.
Dr Majkl Doš, profesor pedijatrije i imunologije u Centru za istraživanja, obuku i zdravstvenu zaštitu „Hospital for Sick Children“ u Torontu, tvrdi sledeće: „U principu bi trebalo zabraniti da se deci daje kravlje mleko u prva tri meseca života. Ako je ovo tačno, to bi mogao biti početak kraja dijabetesa tipa 1.“
I ostali istraživači se slažu sa ovakvim stavom. Jedna grupa, potvrđuje: „Rezultati pokazuju da postoji veza između konzumiranja mleka i mlečnih proizvoda i pojave dijabetesa tipa 1, a zbog postojanja ovakve veze trebalo bi ograničiti upotrebu kravljeg mleka.“
Interesantna studija, sprovedena u Finskoj, pokazala je da postoji povećan rizik od nastanka dijabetesa i kod odojčadi, koja su dobijala pored majčinog i kravlje mleko. Dojenje, nažalost, nije pružilo nikakvu zaštitu protiv opisanog efekta kravljeg mleka. Genetika protiv ishrane?
U prilog ovim tvrdnjama, istraživači pridaju isti značaj faktorima životne sredine, kao i naslednim faktorima u razvoju ovog tipa dijabetesa. U debati „genetika protiv ishrane“ čini se da sve veći značaj dobija upravo „ishrana“.
Studije na identičnim blizancima ukazuju da od svaka tri para sa genetskim preduslovima za nastanak dijabetesa tipa 1, samo jedan par – oba blizanca, obolevaju od dijabetesa. Iako ova saznanja nisu definitivno potvrđena, ona ukazuju na mogućnost da faktori životne sredine mogu imati isti značaj kao i genetski faktori u procesu obolevanja od dijabetesa tipa 1.
Tekstovi u jednom časopisu upućuju na to da nastanku dijabetesa kod odraslog čoveka (dijabetes tipa 2) može doprineti kombinacija masti, šećera i mleka u ishrani. Kliničke studije pokazuju da ta kombinacija utiče na pojavu hiperglikemije i gojaznosti.
Nekada su majke upozoravane da ne hrane svoju decu kravljim mlekom u prahu, jer sadrži puno šećera i belančevina životinjskog porekla. Možda su upravo ovi sastojci, zajedno sa konzumiranjem hrane životinjskog porekla koja sadrži velike količine masti i belančevina, odigrali ulogu u širenju dijabetesa tipa 2, koji je kod ljudi starosti 45-54 godine, nakon Drugog svetskog rata (u SAD), zabeležio porast od preko 700 procenata!