Prema kineskom učenju čak i spoljašnje uho predstavlja čitavo telo u “mikrokosmosu” i može se koristiti za dijagnozu i lečenje.
Tvrdi se da se meridijanske linije uklapaju u anatomske i fiziološke principe; međutim nisu izneti ozbiljni dokazi koji bi dokumentovali ovu pretpostavku.
Uprkos ovim slabostima i nedostatku racionalnog fiziološkog objašnjenja akupunktura ipak funkcioniše u nekim slučajevima. Izvestan procenat ljudi koji dobijaju ovakav tretman će imati dovoljno anestezije za hiruški zahvat. Pacijenti koji su prilično stoički i pasivni biće mnogo prilagodljiviji na ovaj oblik terapije nego oni koji su nezavisniji i agresivniji.
Iz ovog razloga je malo verovatno da će anestezija uz pomoć akupunkture ikada preći u širu upotrebu u hiruškim procedurama u zapadnom društvu, čak i ako se možda prihvata kao “rekreativna medicina” ili kao oblik društvene terapije.
Dr Džon de Romane u svojoj knjizi Akupunktura, mesmerizam i hipnoza iznosi jake tvrdnje da postoji odnos između akupunkture i hipnoze. Njegova teza se zasniva na konceptu jednoličnih, ponavljajućih stimulacija putem igala, električne struje ili zvuka. On ukazuje na to da se čak i životinje mogu hipnotisati i dovesti pod anesteziju putem ovih metoda. Njegova zapažanja potvrđuje Dr Vilijem Krejper a objavljene su u časopisu Journal of the American Medical Association od 15. maja 1972.god.
Izglega čudno to što religiozne ljude privlače tehnike sa malo ili nimalo veze sa fiziologijom stvorene u spiritističkoj kulturi a kojima se u velikoj meri bave oni koji veruju i promovišu anti – biblijsku filozofiju. Dva religiozna autora, koji su dali neke korisne komentare na pokret holinističkog zdravlja koriste se neuobičajnim rečima dok predlažu da se prihvati akupunktura kao praksa.
“Na prvom mestu mi predlažemo da se ulazak u carstvo drevne kineske medicine obavi iz samo jednog specifičnog razloga: lečenje hroničnog bola uz pomoć terapije kontrastimulacijom kao što su igle ili električna stimulacija, kada su ostali metodi neuspešni ili samo delimično uspešni. Mi smatramo da je važno da terapeut razmišlja u terminima mehanizma u nervnom sistemu a ne u terminima meridijana i životne energije.”
Važno je ipak istaći da postoje prave, fiziološke metode koje koriste fizioterapeuti i drugi lekari, a kojima se stimulišu nervi u organizmu i stvarno blokiraju putanje bolova. Ovi lekari ne pokušavaju da “”dovedu energije u ravnotežu.