Svojim plavičasto modrim izgledom sitnih bobica, crni trn ili trnjina (Prunus spinosa), razbija monotoniju pejzaža oboda šuma, obala reka i kanala, pašnjaka, krševitih terena i drugih predela gde raste. Rasprostranjena je kod nas , celoj Evropi, Maloj Aziji, kao i u Severnoj Africi. Ova lekovita biljka ima listopadni grm visine i do 5 metara, karakterističan po trnovitim granama, na kojima se od marta do maja javlja mnoštvo belih cvetova. Plodovi sazrevaju od septembra i na granama se zadržavaju sve do proleća. Posle prvog mraza omekšaju pa mogu da se koriste u ishrani u svežem obliku.Trnjina raste blizu šuma ,puteva na brdima i pored pašnjaka.
Trnjina u narodnoj medicini ima posebno mesto u lečenju kašlja i grčeva, jačanju želuca, pročišćavanju krvi, mršavljenju… Služi i kao ukrasna biljka za žive ograde i sprečavanje erozije tla.
Plod trnjine je jestiv, ali veoma oporog i kiselog ukusa . Zbog bogatstva vitaminom C, taninom, organskim kiselinama i fruktozom, preporučuje se za saniranje dijareje i problema sa organima za varenje. Svež cvet je takođe lekovit, jer sadrži specifičan cijanogenetski glikozid. Sadrži i flavonoide, rutin i hiperosid. Zbog ovih specifičnih sastojaka preporučuje se kao blago laksativno sredstvo (za pročišćavanje) i kao diuretik. Takođe podstiče znojenje kod težih upala i groznica.
Čaj od cvetova koristi se kao provereno sredstvo za podsticanje apetita i jačanje želuca. Takođe uklanja i kožne osipe, umiruje grčeve u želucu, pospešuje izlučivanje mokraće, rastvara sluz kod katara, a utiče i na razlaganje kamena. S druge strane, čaj od korena preporučuje se u lečenju groznice. Kada je reč o plodu, dobri poznavaoci preporučuju pekmez. On pospešuje stolicu, a posebno se preporučuje deci koja pate od zatvora ili nemaju redovnu stolicu.