Iako savremeni čovek često puta ne želi da prizna da mnogo toga ne zna, činjenica je da postoje mnoge stvari koje ne znamo i da je to neznanje razlog zašto patimo i stradamo u životu. Naravno, postoje ljudi koji nisu zainteresovani za nova saznanja, kao ni za rešenje problema sa kojima se suočavaju. Oni su se pomirili sa “činjenicom” da ne mogu ništa da promene u svom životu, pa su se jednostavno prepustili svojoj “sudbini”.
Takav pristup životu podseća na slučaj jedne prostitutke koja je pokušala da pobegne iz posla u koji je zarobljena. To se nije svidelo njenom “poslodavcu”, odnosno njenom gazdi, tako da je ova jadna žena doživela žestoku torturu, čiji je cilj bio da je upozori da tako nešto nikada više ne pokuša. Ona je trebala da “shvati” da ona nije vlasnik svog tela i svog života, tako da bi neki sličan pokušaj bekstva mogao da ima fatalne posledice po nju. Ova žena je prihvatila da živi život koji joj neko drugi određuje, tako da je svoje telo i svoj život posmatrala kao nešto odvojeno od nje – kao drugo biće, a ona je tu samo da pokreće svoje telo i vodi svoj život onako kako neko drugi određuje. Ona je jednostavno “programirana” šta treba da radi u životu, a sve izvan toga je oblast koja joj nije “suđena”. Sve izvan toga je za nju “tajna”. Ona ne zna šta znači biti slobodan, šta znači biti srećan. Ponekad joj na pamet pada i samoubistvo, kao “rešenje” problema i prekid muka sa kojima se suočava.
Primer ove žene je primer mnogih ljudi u ovom svetu. Mnogi ljudi smatraju da “ništa ne mogu da promene u svom životu”. Nekima je rečeno da postoji “sudbina” i da “čovek kad se rodi sve mu je zapisano”, tako da jednostavno “niko ne može da pobegne od onoga što mu je unapred određeno”.
Međutim, praksa je pokazala da oni koji veruju da postoji rešenje za neki problem, i koji krenu da traže rešenje, uspevaju da izađu kao pobednici. Iako je često puta čovek duhovno veoma slab, i jedva uspeva da napravi neki mali pomak u pokušaju da nešto promeni, taj “mali pomak” se pokazuje kao veoma veliki, i ukoliko se nastavi sa pozitivnom tendencijom u kojoj čovek ne gubi nadu, veoma brzo se ostvaruju veliki rezultati koji dramatično mogu da promene tok života.
Činjenica je da su potrebna određena znanja da bi čovek mogao da reši neki problem. Kada se danas kaže “znanje”, mnogi ljudi odmah pomisle na visoke škole i akademske titule. Međutim, u narodu postoji izreka koja kaže: “Nema budale dok školu ne završi.” Praksa pokazuje da nikada u istoriji nije bilo toliko škola i univerziteta, i toliko ljudi sa visokim akademskim titulama kao što postoji danas, ali da u isto vreme nikada nije bilo toliko nesrećnih, bolesnih i nezadovoljnih ljudi kao što je to danas slučaj. Apoteke i bolnice su postale brojne skoro kao samoposluge i pijace, a broj samoubistava počinje da poprima razmere epidemije.
Očigledno da znanje koje se stiče u današnjim školskim i visokoškolskim ustanovama nije nešto što pojedincima i društvu omogućava kvalitetan i srećan život.
Čovek koji želi da se bori i da rešava probleme, neminovno se suočava sa činjenicom da postoje stvari koje još uvek ne zna. U svom traganju za rešenjem problema, često se dešava da određeno novo saznanje bude šokantno i da prevazilazi sva pozitivna očekivanja onoga koji traga. Iskustvo onih koji tragaju jeste da često puta novo, revolucionarno saznanje dođe odjednom, kada se najmanje nadamo.
Savremeni čovek se suočava sa mnogim problemima čije je rešenje u ovom trenutku “tajna”. Iskustvo svih iskrenih i upornih tragaoca za rešenjem problema jeste da ne postoji tajna koja ne može da se otkrije, i da ne postoji problem koji ne može da se reši. Konačni zaključak do kojeg se dolazi jeste da tajne i problemi u ovom trenutku postoje da bi čoveka podstakle za otkrivanje jedne mnogo lepše realnosti, jednog mnogo drugačijeg života od onoga kojeg prikazuju mediji i savremena materijalistička nauka.
(Opširnije o ovoj temi pročitajte u knjizi dr Miroljuba Petrovića, “Tajna srećnog života“)